Todo posibile, nada seguro – the record report (2)

Nastavljamo s popisom rekorda koje je posjetila ili ostvarila ekipa ekspedicije „Todo posibile, nada seguro“!

#6 – Najviše plovno jezero na svijetu

Ovo zna svaki školarac. Točnije, misli se na najvišu komercijalnu plovidbu. I to je baš zanimljivo, posebni brodići su za ljude, a posebni za vozila. Pa tako dok plovite na 3800 m u 5-metarskoj barci, pokraj vas plovi vaš autobus. Osim što je tu moguća najviša plovidba, to je i najveće jezero na kontinentu (#7). Jezero je od iznimne važnosti za lokalno stanovništvo. Tu je rođen čovjek, bogovi, svijet. Ogromno mjesto u vjerovanjima ovih naroda ima upravo ovo jezero, koje je zbog veličine i otoka lako zamijeniti za more. Jedan od najvažnijih lokaliteta je Isla del Sol. Tu je rođen Bog Sunca pa je na račun toga otok prepun ruševina, ali one koje smo vidjeli nisu bile pretjerano impresivne. Otok nema prometa pa je idealan za odmor, šetnju i uživanje. Standard smještaja na otoku je daleko kvalitetniji nego u ostatku Bolivije. Skoro sve je izgrađeno od drva i zemlje. Nevjerojatno kako ta gradnja drži. Na obalama jezera pronađeno je, ako se ne varam, 1600 vrsta krumpira. Obale su rezbarene starim terasama gdje se te stvari uzgajaju i danas. Najstariji observatorij, kalendar, neka naprava, što već, nalazi se na obali jezera, iznad mjesta Copacabana. Sklop kamenih ploča, rupa i pukotina, usmjerenih da prate solsticije, nekom čudnom logikom predviđaju Zemljinu inklinaciju kroz tisuće godina. I to točno. S peruanske strane opet mnoštvo detalja, od kojih ću istaknuti plutajuće otoke. Iako se plutajući otoci mogu naći i u susjednoj Srbiji ili Crnoj Gori, ovi su daleko atraktivniji. Nastanjuju ih Uros narodi koji su pobjegli od Inka i sličnih nasilnih naroda na vodu kako bi izbjegli rat i tamo se nastavili baviti svime i svačime, od trave koju koriste za gradnju otoka, hranu, alat… Danas im je turizam najbolja karta, pa tako organiziraju otoke tako da je na njima moguće noćiti. S obzirom na ograničen prostor, ovo su jedni od skromnijih ljudi na svijetu. Pitanje je koliko danas vremena provode na otocima kada im je dostupan i grad i obala, ali rekao bih dosta. Općenito u Južnoj Americi mislim da je jako puno zajednica koje i dalje uglavnom žive nekim starim načinom života. Bolivija je i zemlja s najviše autohtonog stanovništva (#8).

#9 – Najviši glavni grad na svijetu

La Paz priznaje čak 34 jezika i dijalekta, svi lokalni. Najviše su zastupljeni Quechua i Aymara. Osim španjolskog, naravno. Brdo tematskih uličica, suvenira tipa ljaminih fetusa u svim veličinama i ostale vještičje potrepštine, ručak od 4 kn na dalje – iako to nije preporuka. Atraktivan je u gradu muzej koke, a to je i jedan od glavnih suvenira i must try za goste. Ljudima čarobno lišće služi za energiju, obrede, ubijanje dosade, ukrase, čaj, začin… Osobno, osjećaj je kao da žvačem bilo koje lišće, čak i ako koristim pepeo koji pospješuje lučenje iz listova. Ali možda sam i previše nestrpljiv, pa ne dočekam pravi efekt, ljudi to po cijeli dan trljaju pod obrazom. Smještaj je moguće pronaći lako i jeftino, što nije slučaj s toplom vodom i WC papirom. Žene furaju neku ludu modu, polucilindre koje balansiraju nekako da prkose gravitaciji, u kombinaciji s tradicionalnim tkaninama koje nose kao robu, ali i kao alat, torbu, nosilo za dijete, što god treba. Snažan je njihov nacionalni naboj, iako mnogo stvari koje ističu kao njihove su čisti produkt Europe. Previše su nasilno Španjolci utkali svoj utjecaj. U svemu. Sad tek nekako ljudi počinju shvaćati koliko su rasprodani i zapravo ovisni, a proći će još dugo dok se generacije koje dolaze ne odlijepe od toga. Nije lako isprati svu tu krv i ostavštinu. Bijeli visoki ljudi, na nikad viđenim konjima, ne zna se jesu li ljudi ili kentauri, gladni zlata i srebra, ubijaju sve pred sobom lakoćom puške. Tko zna što su mislili i koliko, radi li se o superiornoj rasi, bogovima, vanzemaljcima. Užasno nasilan i nelogičan zavoj u razvoju tih civilizacija. Ali što je tu je. La Paz je odlična destinacija, okružen je svakakvim lijepim vrhovima, tko ima par dana može se penjati okolo. Svu opremu je moguće rentati, hrana je zanimljiva, nije preskupo, iako na glavnim ulicama nije ni skroz jeftino. Visina stvara probleme, ali to je isto jedna od čari La Paza, najvišeg glavnog grada na svijetu.

#10 – Najopasnija cesta na svijetu

Yungas Road. Znana još i kao Grove's Road, Coroico Road, Camino de las Yungas, Road of fate, Death Road… Teško je utvrditi opet pravilne kriterije, ukupan broj nezgoda, broj mrtvih, postotak nezgoda… No bilo kako bilo, na ovoj cesti život navodno ostavi 200-300 ljudi godišnje.

Cesta je u svojih 60-ak km uglavnom ugodan MTB spust i teško je zamisliti da je toliko opasna. Imamo i mi ceste slične strukture. Ali, kad se uzme u obzir da u Boliviji nitko ne zna pravilno voziti, upitne su vozačke, u sezoni kiša tu su neprestani pljuskovi i poplave, a cesta ide od 4600 pa do 1200 metara, te su magla i oblaci normalna pojava… I još uz to, ovo nije neki alternativni makadam za MTB rekreaciju – ovo je državna cesta. Dvosmjerna. Bez ikakvih ograda. E da… donedavno nije bilo alternative za vožnju ovim putem, no sad je izgrađena nova cesta, međutim na njoj su bili radovi u vrijeme kad smo mi vozili, pa smo dobili puni dojam ceste s prometom. Otkad je zatvorena, njena crna statistika se nastavlja, jer je sad izvrsna turistička destinacija, pa se gosti ubijaju na biciklima. Uz neka elementarna znanja vožnje bicikle, cesta može biti ugodan spust i dnevni izlet.

# Najdublji kanjon na svijetu

Nažalost, veličanstveni kanjoni Perua su izostali s liste do idućeg posjeta.

#11 – Najpoznatija plaža i najatraktivnije guze planeta

Pa ovo je jedan zabavni rekord za pratiti. Mislim na plažu, jasno. Većina ljudi na licu mjesta komentirala je Ipanemu kao bolju i popularniju plažu, ali mislim da je za naše podneblje Copacabana ipak pojam plaže. Copacabana je inače i mjesto na obali Titicaca jezera. Slažem se da je Ipanema nekako impresivnija, ali prirodno je možda potencijal na strani ove druge, zatvorenija i valovi su nešto slabiji, možda zbog blago zakrivljenog oblika, dna ili orijentacije. A možda je i dojam subjektivan. Šteta je da je u vrijeme kad smo bili u Riu bio pad temperature i kiša kakvu ne pamte u zadnjih 25 godina. Eto još jedan rekord na putovanju. Tako da smo ostali nekako kratki i za pravi dojam o poznatim stražnjicama. Navodno su tange jedini odjevni predmet koji se u pravilu fura po kvartovima Ipanema i Copacabana, ali temperatura od 15 stupnjeva je za Carioce nešto kao -20 u Rijeci. Ono što smo mogli zamijetiti je da su pozadine ženskog roda začudo ovisne o općoj formi. Tako da ima onih idealnih, ali i onih za koje treba kupon za parking dok čekaju autobus. Ruku na srce, opći dojam je da doista više strše i usmjerene su suprotno gravitaciji, ali zbog vremenskih uvjeta, vratit ćemo se u Rio i odraditi temeljitije istraživanje ovog fenomena.

#12 – Najveći stadion na svijetu

Ovaj zanimljiv rekord trenutno ne stoji. Prema dostupnim podatcima RungnadoMayDay u Pyongyangu je trenutno najveći monstrum od stadiona na svijetu i prima 150000 posjetitelja (Camp Nou i pol). Legendarni stadion Maracana trenutno je najveći stadion Južne Amerike s nekih 80000 mjesta. Međutim, ipak, Maracana je najveći stadion ikad napravljen, kad je prvi put dovršen i otvoren za utakmicu, imao je oko 200000 mjesta. Najposjećenija tekma, odmah na početku, dok nije bio ni dovršen, finale prvog turnira, legendarna tekma gdje Brazil gubi od Urugvaja 2-1 i ovaj važan događaj u povijesti Brazila nazvan je Maracanazo, a tako se i danas zove cijeli kompleks, ima gotovo 200000 registriranih gledaoca, a procjenjuje se da je realno utakmicu na stadionu gledalo 210000 ljudi. To je definitivno rekordna posjećenost koju će teško ikad itko nadmašiti. Trend je ekonomizirati stadione, pa je tako i Maracana skresana postupno do sadašnje brojke od 80-ak tisuća, s kojom će dočekati World Cup i Olimpijadu. Na stadion je trenutno nemoguće ući osim na utakmicu.

# Najpoznatiji svjetski geoglifi

Nascalines nismo stigli posjetiti. To ćemo u istom onom obilasku kad se vratimo u kanjone Perua.

#13 – Najveća slana površina

Tu nema previše sumnje, ovo je stvarno velik komad soli. Preko 10 tisuća kvadratnih kilometara ravne slane površine debele valjda oko 1 metar. Rezultat raznih promjena na nekadašnjim jezerima. Salar de Uyuni je savršeno ravan, odstupa manje od metra u visinu na cijeloj površini. Idealan za kalibraciju satelita. Ispod pustinje nalazi se 50-70 posto svjetskog litija. Bolivija bi trebala biti litijska supersila. Ali, vjerojatno kako to biva, strane korporacije iskorištavaju većinu tog potencijala. Ovo je vrlo zanimljiva pustinja gdje će vas sunce i refleksija nemilosrdno spržiti, ali ćete i vidjeti fantastične bijele ravnice u suhoj i vodena ogledala u kišnoj sezoni. Tu je i nekoliko otoka zemlje na kojima rastu kolonije ogromnih kaktusa, glodavci i ptice. Zanimljiva površina blizu koje se nalazi i nekoliko zanimljivih vrhova, zaštićenih laguna, kanjona, gejzira i termalnih izvora. Jedna od glavnih prirodnih atrakcija Bolivije i must see ukoliko se nađete u blizini.

#14 – Najveći grad na svijetu

Teško je reći, ali potaknuti navodom da je u svoje vrijeme bio najveći grad na svijetu, krenuli smo u najvažnije bolivijsko arheološko nalazište Tiwanaku. Grad se počeo razvijati oko 1500. godine p. n. e., a s vremenom je tu niknula cijela moderna organizacija, napredna civilizacija po pitanju uzgoja, graditeljstva, astronomije, društvenog uređenja, medicine i tako dalje. Dio poznatih ostataka o tome svjedoči, a velik dio je nestao, jer koliko god je bila napredna ta ekipa, nije bila dovoljno čvrsta da ih deveti Inka u svom pohodu ne rastavi na faktore i zamete im trag ili inkorporira u svoju viziju svijeta tamo negdje oko 15. stoljeća. Ovo je jedna od onih kultura koja javno žrtvuje ljude na najkreativnije moguće načine, a najveći izbor za takve svečanosti imali su vjerojatno oko 700. godine kada je po nekim procjenama kapacitet ovoga grada mogao biti bilo gdje između 300000 i 1500000 stanovnika. Iako se radi o pretpostavkama, s takvom brojkom, čak i ako je fizički samo mogao nastanjivati toliko ljudi, mogao je biti najveći grad na svijetu u to vrijeme. Međutim, iako je nedvojbeno to bio velik, napredan i moćan grad, u to vrijeme blizu milijuna bili su Aleksandria, Chang'an, Baghdad, Konstantinopol, sigurno Rim s okolicom ima tu negdje ako ne i dosta više… Rekao bih da je konstatacija o najvećem gradu moguća, ali jako klimava. Nemoguće je znati istinu o ovom pitanju. Nada seguro. Zanimljivo je kako imaju grafove koji „znanstveno“ prve gradove u Mezopotamiji smještaju oko 3000. p. n. e., pa njih onda odmah tu iza nekako navučeno. Jerihon, koji smo posjetili ove zime, naseljen je kontinuirano već valjda preko deset tisuća godina, a 7000. p. n. e. mu je broj stanovnika bio izražen četveroznamenkasto. Ako tražite stare gradove, boom populacije i slično, rekao bih da je za ova davna vremena Bliski istok najplodnije tlo. Kasnije vjerojatno preuzimaju Kinezi. Ali Tiwanaku ostaje zanimljiva i bogata destinacija, a ovaj rekord, kao i mnogo stvari u Andama, obavijen nekim velom mistike.

Opširnije galerije rekorda na FB stranicama ekspedicije.

 (c) 2010. - 2012. Ekspedicija.net